Djeca i igra

Djeca i igra

  • Post Category:Novosti

ječja igra je izrazito važan dio zdravog odrastanja. Glavne aktivnosti djeteta, posebno u njegovoj najranijoj dobi, upravo se odvijaju kroz igru.

Djeca kroz igru učeotkrivajuistražuju i upoznaju svijet oko sebe, a ona je sama sebi svrha. Intrinzično je motivirana i lišena je bilo kakvih vanjskih kazni, a provodi se bez prisile, s uživanjem ili očekivanjem uživanja.

Igra

Dječja igra – obilježja

Psihologija dječje igre se već godinama bavi pitanjem ove zanimljive dječje aktivnosti. Pokušavajući shvatiti pravi značaj dječje igre, psiholozi su pronašli izrazito važne karakteristike igre koje utječu na normalan rast i razvoj djeteta. Dijete pomoću igre:

  • potvrđuje i odražava svoj identitet,
  • istražuje i upoznaje svijet koji ga okružuje,
  • razvija fleksibilnost i kreativnost,
  • istražuje sebe i svoje mjesto u okolini,
  • aktivno sudjeluje u svojem razvoju,
  • doživljava zadovoljstvo,
  • razvija pozitivne emocije.

Igra je proces, a ne specifična aktivnost. Ona nije nimalo jednostavna već predstavlja čitav niz oblika učenja i socijalizacije kroz životni vijek te je važan poticaj za cjelokupan razvoj djeteta.

Brojne psihološke teorije objašnjavaju da je dječja igra izrazito važan aspekt u kognitivnom razvoju, razvoju ličnosti, privrženosti i socijalnim interakcijama.

Prijateljska-igra

Dječja igra – vrste

Iako postoji bezbroj različitih vrsta igre, psihološke teorije su predložile podjelu dječje igre prema njezinoj spoznajnoj složenosti:

  • funkcionalna igra – jednostavni ponavljajući mišićni pokreti,
  • konstruktivna igra – aktivnosti usmjerene na stvaranje (razvoj spacijalnih koncepata),
  • igra pretvaranja – upotreba predmeta kojemu dijete pridaje značaj koji primarno nema (npr. metla predstavlja konja),
  • igre s pravilima – odvijanje aktivnosti prema unaprijed postavljenim pravilima (kognitivni razvoj, razvoj jezika i socioemocionalno funkcioniranje).

Odabir igre ovisi o djetetovoj dobi i o vlastitim preferencijama. Važnu ulogu igra zrelost mozga, a upravo zbog toga se oblik i sadržaj igre mijenjaju i određuju sukladno djetetovom razvoju.

Igra-zabava

S vremenom su se razvile novije klasifikacije igre koje su se primarno bazirale na navedenoj podjeli uz male izmjene. No, postoji i detaljnija podjela vrsta dječje igre:

  • simbolička igra – igra uz kontrolu, postupno istraživanje i razumijevanje bez rizika,
  • sociodramska igra – igra koja sadrži realna i potencijalna iskustva (npr. igranje mame i tate),
  • socijalna igra – igre s pravilima u kojima sudjeluje više djece, najčešće je suradnička te se pokušava ostvariti zajednički cilj,
  • dramska igra – igra koja uključuje aktivno ili pasivno sudjelovanje u dramskom događaju (npr. prikazivanje predstave, vjerskog obreda),
  • kreativna igra – igra u kojoj dijete stvara istražuje, smišlja, oblikuje i stvara nove odnose među starim elementima koristeći pritom imaginaciju,
  • igra komunikacijom – igre riječima, pričanje šala, pantomima,
  • gruba igra – igra koja uključuje naguravanje, škakljanje, hrvanje (ne odnosi se na tučnjavu),
  • istraživačka igra – igra koja uključuje manipulativno ponašanje (npr. bacanje, lupanje, rukovanje s predmetima),
  • lokomotorna igra – igra koja primarno uključuje motoriku (npr. penjanje, skakanje, preskakanje),
  • igra fantazije – igra u kojoj dijete oblikuje stvarnost na svoj način koristeći informacije iz stvarnog svijeta,
  • duboka igra – igra koja uključuje rizična ponašanja pomoću kojih dijete razvija vještine preživljavanja i suočavanja sa strahom,
  • imaginarna igra – igra u kojoj se ne koriste konvencionalna pravila (npr. dijete zamišlja da je netko drugi),
  • igra objektima – igra koja uključuje korištenje fizičkih vještina i koordinacije (npr. osmišljavanje novih oblika korištenja starih objekata),
  • majstorska igra – igra koja se nužno odvija izvan kuće (npr. gradnja tunela, kopanje rupa),
  • rekapitulacijska igra – igra koja omogućuje istraživanje porijekla, povijesti, rituala i priča,
  • igranje uloga – igra u kojoj dijete usvaja nove uloge, najčešće uloge odraslih (npr. liječnik, vozač).
Igra-pretvaranja

Dječja igra i tjelesni razvoj

Zahvaljujući motoričkim igrama, igrama u prirodi te brojnim drugim igrama koje uključuju fizičku aktivnost, djeca razvijaju finu i grubu motoriku, postaju svjesna važnosti kretanja te razvijaju koordinaciju svojega tijela.

Dijete spontano izabire igre za koje je spremno, stoga ga nije potrebno tjerati da hvata i baca loptu ako još uvijek nije u mogućnosti to napraviti. Iako će u početku možda biti nespretno tijekom izvođenja određenih fizičkih aktivnosti, dijete treba vremena da nauči kontrolirati svoje tijelo.

Motoričke vještine se s vremenom razvijaju, a dijete postaje svjesno važnosti brige za svoje tijelo.

Dječja igra i kognitivni razvoj

Djeca pomoću različitih igara usvajaju brojne kognitivne funkcije i procese. Tijekom igre, djeca razvijaju komunikaciju, poboljšavaju pamćenje, razvijaju kreativnost i fleksibilnost te potiču sposobnosti snalaženja u prostorurješavanja problema i povezivanja informacija.

Igre pretvaranja pozitivno utječu na socijalne vještine i čitanje, a kroz igru dijete uči i matematičke sposobnosti računanja, mjerenja, klasificiranja i planiranja.

Obiteljska-igra

Dječja igra i emocionalni razvoj

Prve emocije dijete počinje doživljavati jako rano, a u početku su uglavnom usmjerene samo na majku. Kasnije ih dijete preusmjerava i na druge ljude te shvaća značenje svojih emocija (npr. smije se zato što je sretno, plače zato što je nezadovoljno).

Kroz igru dijete uči izražavati emocije na prikladan način, a pritom uvježbava različite uloge koje ga pripremaju za svijet odraslih. Dječja igra potiče razvoj socioemocionalnih vještina kod djeteta kao što su empatija, suradnja, društvenost, solidarnost, samokontrola, odgovornost, pružanje pomoći, poštivanje pravila itd.

Dijete kroz igru doživljava različite emocije koje mogu biti usmjerene prema njemu samom ili prema ostalim sudionicima igre. Na taj način uči o postojanju različitih emocija, usvaja društvene oblike ponašanja, upoznaje odnose među ljudima te uči regulirati svoje ponašanje i svoj odnos prema drugima.

Kroz igru se razvija i formira voljaodgovornost i samostalnost, rješavaju se konflikti te se usklađuju vlastite i tuđe potrebe.

Igranje

Dječja igra i razvoj socijalizacije

Teorije socijalnog učenja izrazito naglašavaju važnost razvoja socijalizacije kroz igru putem koje dijete upoznaje svoje vršnjake. Zahvaljujući zajedničkoj igri, djeca zajedno mogu riješiti probleme koje sami ne bi znali riješiti. Isto tako, upoznaju društvene norme i razvijaju interpersonalne odnose.

Psiholozi osobitu važnost pridaju učenju promatranja drugih. Tijekom igre s vršnjacima ili odraslima, dijete promatra ponašanje drugih i opaža posljedice koje dobivaju za specifična ponašanja. Putem socijalnog učenja, djeca brže reorganiziraju vlastito ponašanje te se prilagođavaju na nove okolnosti i nove socijalne odnose.

Tijekom odrastanja, uloga vršnjaka je u razvoju ponekad važnija od uloge roditelja. Ljudi su društvena bića stoga djeca imaju potrebu biti prihvaćena od strane vršnjaka i sudjelovati u njihovim igrama. Da bi pripadalo svojoj vršnjačkoj skupini, dijete oblikuje svoje ponašanje u skladu s normama i očekivanjima članova skupine.

Ponekad se djeca žele igrati sama, a to je sasvim normalno u najranijoj dobi kada još nisu toliko svjesni ljudi oko sebe. Međutim, djeca odrastajući uviđaju važnost prijatelja i značajnih drugih ljudi koji nisu roditelji (npr. odgojitelji).

Zahvaljujući širenju spektra upoznavanja ljudi i svojem brzom razvoju, djeca s vremenom oblikuju i mijenjaju svoje načine i oblike igre.

Socijalizacija

Dječja igra i rodne razlike

Očito je da postoje rodne razlike u preferencijama određenih igara kod djece. Svima nam je poznato da se djevojčice u većini slučajeva igraju s lutkicama te preferiraju mirnije i pomagačke vrste aktivnosti, dok se dječaci uglavnom igraju s kockicama i autićima te preferiraju natjecateljske i sportske aktivnosti.

To nije pravilo, ali je najčešća pojava u dječjem svijetu. Kod odabira igre važnu ulogu ima utjecaj braće i sestara ili prijatelja. Djevojčice se češće ponašaju rodno atipično za razliku od dječaka, a već do treće do četvrte godine je prisutan fenomen rodne segregacije u kojem je uobičajeno da se djevojčice i dječaci igraju odvojeno.

Važnost u ovim razlikama također ima biologija, zbog čega su dječaci agresivniji i aktivniji od djevojčica što se može protumačiti hormonskim čimbenicima (npr. uloga testosterona).

Rodne-razlike

Izvor: krenizdravo.rtl.hr