Pingo logo karikatura

RADIONICE

Razvoj društvenih vještina u ranoj dobi je važan u razvoju djeteta. Upravo zbog toga odlučili smo razviti radionicu u kojoj će djeca kroz igre, priču i razne druge aktivnosti moći poraditi na tim vještinama. Socijalne vještine se najčešće definiraju kao ponašanja koja su socijalno prikladna, odnosno pojedinac koji posjeduje socijalne vještine znat će odgovoriti na mnoge životne situacije na prikladan i proaktivan način.

Trening socijalnih vještina prepoznat je kao vrijedna psihosocijalna intervencija i metoda te ima za cilj osnaživanje djece i mladih za snalaženje u svakodnevnim situacijama kroz iskustveno učenje.  Dugoročni cilj  je prevencija neprihvatljivog ponašanja i postizanje učinkovite socijalne integracije djece i mladih. A samo neki od kratkoročnih ciljeva su: razvijanje pozitivne slike o sebi, razvijanje odgovornosti za vlastito ponašanje, poticanje i razvijanje mašte i kreativnosti, razvijanje razumijevanja vlastitih osjećaja i potreba, upravljanje vlastitim postupcima, usvajanje socijalnih i komunikacijskih vještina, razvijanje socijalne kompetencije, razvijanje zajedništva i suradnje.

Kroz program radionica kod djece se radi na:

  • Razvoju koncentracije i ustrajnosti u određenoj aktivnosti
  • Razvoju vještina u ophođenju prema drugima
  • Iskazivanju osjećaja i nenasilno rješavanje sukoba
  • Tehnikama relaksacije
  • Poticanju suradnje
  • Razvoju samopoštovanja i pozitivne slike o sebi

Veličina grupe: Rad s djecom je organiziran u malim, zatvorenim grupama od 4-8 polaznika

Ciljana grupa: djeca u dobi od 6 do 12 godina 

Trajanje: Radionice se održavaju kroz ciklus od ukupno 4 susreta jednom tjedno po 1,5 h

Cijena: 750 kn (za ciklus od 4 radionica)

Voditeljica: Emma Perković-Hadl, prvostupnik psihologije

Termini: Djeca će biti raspoređena po dobi. O točnom datumu početka radionica bit ćete obavješteni putem e-maila u najkraćem mogućem roku.

Informacije: Za sve dodatne informacije i prijave nazovite nas na br.: …. ili nam se javite na e-mail: radionicepingo@gmail.com

Ciklusi radionica:

Zašto ova radionica?

Kako za veliki broj djece, ali i odraslih, sukob znači verbalno vrijeđanje te često završi i tjelesnim nasiljem koje je postalo jedan od velikih problema u školama, djecu je potrebno podučavati njegovom nenasilnom rješavanju. To ne znači izbjegavanje sukoba ili povlačenje, nego konstruktivno rješavanje problematične situacije. Agresijom, povlačenjem ili izbjegavanjem sukoba, oni se ne rješavaju, a prema Ajduković i Pečnik nerazriješeni sukob na individualnom planu može dovesti do osjećaja tjeskobe, zabrinutosti i gubitka samopouzdanja..

Uzelac navodi kako je polazište za nenasilno rješavanje sukoba stav da ne postojim samo ja, nego i drugi, i da taj drugi ima pravo na svoje mišljenje (potrebe, osjećaje, interese…). Učenike je potrebno naučiti kako zbog različitih interesa ne moramo jedni druge napadati, ugrožavati, eliminirati, izolirati i sl., a dobitnička je metoda rješavanja sukoba ona u kojoj ne napadamo jedni druge, nego zajedno napadamo problem.

Vještina konstruktivnog i nenasilnog rješavanja sukoba se temelji na usvajanju i međusobnom integriranju specifičnih socijalnih vještina, između kojih je potrebno izdvojiti empatiju i aktivno slušanje.

Nenasilno rješavanje sukoba jedno je od najvažnijih socijalnih umijeća koje bi kod djece trebalo poticati. Neagresivni načini izražavanja emocija i komunikacije s drugim osobama predstavljaju visoko razvijene socijalne kompetencije dok agresivnost negativno utječe na odnose s vršnjacima. Kako su sukobi gotovo svakodnevna životna pojava, potrebno je učenike naučiti socijalnim vještinama za konstruktivno rješavanje sukoba (aktivno slušanje, empatija).

Zašto ova radionica?

Jensen definira suradničko učenje kao aktivni proces učenja u kojem se njeguju akademske i socijalne vještine kroz izravnu interakciju učenika, individualnu odgovornost i pozitivnu međuzavisnost. Učenici kroz suradnju uče zajedno izabrati strategiju, rješavati probleme i planirati. Da bi postigli ciljeve oni moraju raditi kao tim. Osim toga, važno je naglasiti važnost suradnje ne samo s obzirom na ishod zajedničke aktivnosti već i na procese, kao npr. donošenje odluka, koji do tog rezultata dovode.

Suradnja među učenicima razvija se putem suradničkog učenja, poticanjem interakcije između članova grupe. Učenici međusobno moraju komunicirati i surađivati pri rješavanju zadatka, pomagati i podučavati jedni druge, dogovarati se oko rješavanja nekog problema, te načinu učenja. Na ovaj način djeca pristupaju jedni drugima te razvijaju svoja socijalna umijeća. Vrlo je važno poticati ih na grupno djelovanje u svrhu ostvarenja cilja kako ne bi došlo do situacije u kojoj jedan do dva učenika preuzmu cjelokupnu aktivnost. Upravo je to praksa u današnjim školama prilikom organiziranja suradničkog učenja i s takvim sam se problemima i sama susrela tijekom školovanja.

Zašto ova radionica?

Kroz svakodnevna iskustva unutar socijalnog okruženja, djeca uče prepoznavati i označavati emocije. Svako dijete ima svoj jedinstven razvojni put te poticanjem ranog iskustva u cilju zdravog socio emocionalnog razvoja i ispunjenja vlastitih mogućnosti i potencijala. Dobra emocionalna komunikacija u ranoj dobi i razvoj sigurne privrženosti predstavljaju zaštitne čimbenike djetetova razvoja koje treba imati u vidu kod planiranja preventivnih aktivnosti. Dječje emocije su snažne, a dijete ih izražava otvoreno i spontano. Brzo se izmjenjuju i kratkotrajne su. Nemoguće je naučiti dijete što da osjeća ali mu treba pomoći da prepozna i izrazi svoje osjećaje. U ovom zahtjevnom procesu usklađivanja svojih doživljaja i potreba s očekivanjima okoline dijete uči izražavati emocije. Djeca rane dobi razvijaju socijalnu i emocionalnu kompetenciju kroz interakcije s drugima unutar obitelji i vrtića. Unutar obiteljskog okruženja važno je razgovarati o emocijama čime potičemo razvoj emocionalne ali i socijalne kompetencije. Neugodne emocije (ljutnja, strah, tuga, ljubomora) jednako su važne kao i ugodne, i u sebi nose poruku. Svaka emocija ima svoju svrhu i način na koji se očituje. Ljutnja nam pomaže da upoznamo sebe, štiti nas, postavlja granice i pokazuje što nam je važno. Strah je dio odrastanja i predstavlja adaptivni odgovor organizma na okolinu jer upozorava dijete na brojne izazove s kojima se mora suočiti u periodu odrastanja.

Zašto ova radionica?

Samopoštovanje se sastoji od dva dijela: osjećaja vlastite vrijednosti i samopouzdanja. Samopoštovanje je osnova iz koje mislimo, osjećamo, reagiramo i gradimo odnose sa sobom i drugima. Temelji se kreiraju od najranijeg djetinjstva jer se kroz cijeli život održava slika o sebi koja se stvara tijekom djetinjstva.

Samopoštovanje proizlazi iz vlastitih procjena, ali u djetinjstvu je zavisno od toga što drugi govore i kako se odnose prema nama. U djetinjstvu poruke roditelja, odgajatelja i trenera koje se odašilju prema djetetu dijete usvaja i čuje kao poruke unutarnjih glasova zato je važno da one u fazi odrastanja budu tople i podržavajuće.